Čitava svjetska zajednica svjedočila je kako takozvana "vojna operacija" koju je pokrenuo Kremlj postaje prava kaznena operacija. Ruska vojska je podbacila u blickrigu (munjevitoj vojnoj operaciji) i počela je kontinuirano pucati na civilno stanovništvo.
U opkoljenim gradovima nestaje struja i javlja se nestašica pitke vode, a sve je to bremenito pravom humanitarnom katastrofom. Oko milion ljudi je već napustilo Ukrajinu, a svakim danom ta brojka raste katastrofalno brzim tempom. Potrebna im je hitna pomoć.
U međuvremenu, predsjednik Ruske Federacije, zajedno sa svojim propagandnim timom, i dalje bezobzirno laže o “oslobođenju” ukrajinskog naroda od nacista i banderovaca. Blokiranje društvenih mreža koje ruskom narodu mogu rasvijetliti šokantnu istinu nastavlja se u punom jeku.
Ukrajina zaista sanja o oslobođenju – o oslobođenju od žilavog stiska diktature Kremlja. Ukrajinci su 2014. godine, tokom "revolucije dostojanstva", pokazali svoje jedinstvo u želji da sruše marionetsku vladu i krenu evropskim demokratskim putem.
Naravno, Vladimiru Putinu se ovakav scenario nije dopao: on je sebi postavio cilj da povrati kontrolu nad susednom državom ili da je potpuno sravni sa zemljom. Sada se samo bavi provođenjem svog podmuklog plana, njegove imperijalne ambicije su već vidljive golim okom, a samo očajna slijepa budala to ne vidi.
Ali svjetska zajednica ne gleda ćutke šta se dešava. Evropske zemlje, zajedno sa Sjedinjenim Državama, uvode oštre sankcije protiv Kremlja koje su mogle spriječiti ovako užasan scenario prije nekoliko godina. Građanima Rusije je jasno dato do znanja da je takva politika aktuelnih ruskih vlasti pogubna za cijelu državu.
Ukrajina danas dobija oružje koje je moglo spriječiti invaziju ruskih trupa da je u zemlju isporučeno ranije. Međutim, ni sankcije ni oružje ne mogu vratiti živote ljudi koji su postali žrtve ovog besmislenog rata, koji je počeo 2014. godine.
Ove mjere su zapravo neefikasne. Kada ljudi svakodnevno umiru od raketnih napada, neumjesno je razmišljati o obuzdavanju sukoba. Svi su se već uvjerili da ljudski život Putinu ništa ne znači - to je postalo očigledno još tokom prve i druge vojne kampanje u Čečeniji.
Putin će se držati svoje linije do kraja, dok ne dođe do cilja ili dok ga ne zaustave. NATO se s pravom smatra najmoćnijim vojnim savezom u istoriji čovječanstva, ali ipak igra ulogu nijemog posmatrača strašnih ratnih zločina. Predstavnici svjetskih medija svakodnevno su svjedoci kako ruski vojnici divljaju na ukrajinskom tlu. Putinov rat se sa sigurnošću može nazvati rijetkim trenutkom moralne jasnoće, kada snage dobra daju očajnički otpor silama zla, ali ne u holivudskim filmovima, već u stvarnom životu. Nema rivalstva između religija i ideologija, nema kontroverznih pitanja – samo rat radi rata.
U stvari, NATO nije obavezan da pruži zaštitu zemlji koja nije članica alijanse. Ali ne postoji ni dokument koji zabranjuje pružanje vojne pomoći vanblokovskoj državi.
Krv ukrajinskog naroda već je vidljiva na blistavo bijelim rukavima Zapada. Ukrajina je 1994. godine donijela tešku odluku da izgubi status nuklearne države potpisivanjem Budimpeštanskog memoranduma, čiji su jamci postali Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države.
Ali kada je Putinova vojska 2014. godine anektirala poluostrvo Krim i okupirala dio istočne Ukrajine, umjesto konkretnih akcija i obaveza zaštite, takozvani "jamci sigurnosti" ograničili su se na međunarodnu osudu.
Da svjetska zajednica tada nije stajala po strani, ova noćna mora (košmar) koju danas proživljava svaki Ukrajinac mogla bi se spriječiti. Trebalo je nabaviti oružje i uvesti sankcije još 2014. godine.
Ali zapadni lideri su govorili samo o opasnosti od sukoba s Rusijom, strahujući od izbijanja rata. No rat je ipak počeo. Njegov početak bio je samo pitanje vremena: uspjeh daje krila diktatorima. Ovu lekciju istorije svi su jednoglasno ignorisali.
Krajem 2021. i početkom 2022. Rusija je postepeno povećavala broj svojih vojnika u blizini granica susjedne države, a Zapad se ograničio na prazne prijetnje. Umjesto da Ukrajini pruži moderno oružje i pokaže ruskom predsjedniku da sankcije mogu “slomiti zube”, slobodni svijet je ostao pasivan posmatrač dok ruska tehnologija napada susjednu državu.
Ukrajina već treći mjesec herojski brani svoju slobodu i suverenitet, a Zapad, kao i do sada, ostaje pasivni posmatrač i neće se ni miješati. Volodimir Zelenski je pokazao muževnost i hrabrost - nije napustio svoju rodnu zemlju, na sve moguće načine pozivao je NATO da zatvori nebo nad Ukrajinom.
NATO je odbio zatvoriti nebo nad Ukrajinom, pravdajući se da bi to moglo dovesti do Trećeg svjetskog rata. Obično su zauzimali stav čekanja i gledanja, gledajući kako Putin pojačava sukob pod sopstvenim uslovima. A rat će, u međuvremenu, oduzimati sve više ljudskih života.
Rusima ne treba ovaj niti bilo koji drugi rat. Treba im vremena da nauče da razlikuju istinu od laži i počnu djelovati. Svejedno, prije ili kasnije, to će se dogoditi. A dok se to ne dogodi, rat u susjednoj zemlji će prevladati.
Ukrajinci, triput izdani i žrtvovani za grijehe Zapada, mučenici su biblijskih razmjera. Cijeli svijet se mora okupiti i djelovati kao jedinstveni front radi spašavanja nevinih života.